Differences

This shows you the differences between two versions of the page.

--- the_overlooked_and_the_unheard [2019-07-05 11:22] – nik
+++ the_overlooked_and_the_unheard [2023-05-08 12:00] (current) – nik
@@ Line 1: / Line 1: @@
 ==== The Overlooked And The Unheard ====
-{{>http://www.flickr.com/photos/foam/48007830041/}}\\
+{{>http://www.flickr.com/photos/foam/48007830041/}}
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Stigli smo u Savicentu bas kad je oluja počela zamračivati nebo. Teški oblaci prekrili su grad dubokim sjenama. Zrak postaje ljepljiv i nepokretan. Kroz atmosferu se širi neki tihi predosjećaj, progonjen duhovima nemirne prošlosti i nesigurne budućnosti. Ptice prestaju pjevati. Sablasna tišina istovremeno obavija ljude, zgrade i ulice. Elektricna tišina iščekivanja.</col>
+<col md="6">
+Stigli smo u Savičentu baš kad je oluja počela zamračivati nebo. Teški oblaci prekrili su grad dubokim sjenama. Zrak postaje ljepljiv i nepokretan. Kroz atmosferu se širi neki tihi predosjećaj, progonjen duhovima nemirne prošlosti i nesigurne budućnosti. Ptice prestaju pjevati. Sablasna tišina istovremeno obavija ljude, zgrade i ulice. Električna tišina iščekivanja.</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>We arrived in Savicenta as a storm was darkening the sky. Heavy clouds shroud the town in deep shadow. The air, sticky and unmoving. We diffuse slowly through an atmosphere of hushed foreboding, haunted by the troubled past and uncertain future. People disappear, birds stop singing. An invisible drifting as eerie quiet envelopes people, streets and buildings alike. A charged, expectant silence...</col>
+<col md="6">
+We arrived in Savičenta as a storm was darkening the sky. Heavy clouds shroud the town in deep shadow. The air, sticky and unmoving. We diffuse slowly through an atmosphere of hushed foreboding, haunted by the troubled past and uncertain future. People disappear, birds stop singing. An invisible drifting as eerie quiet envelopes people, streets and buildings alike. A charged, expectant silence...</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Oluja se najavljuje s režanjem udaljene grmljavine. Kroz munje prazni sav svoj električni bijes, a onda gromovima salje zaglušujuću buku. Dok nam nebo nad glavom puca, grad se pomalo topi u nebeskom vodopadu. Tišina se preobrazila u bijeli šum. Satima kao ne postoji ništa osim kiše. Urušene fasade se tope i prelamaju kroz bezbrojne leće kišnih kapi.</col>
+<col md="6">▵</col>
+</row>
+<row>
+<col md="6">\\
+Oluja se najavljuje s režanjem udaljene grmljavine. Kroz munje prazni sav svoj električni bijes,  gromovima šalje zaglušujuću buku. Dok nam nebo nad glavom puca, grad se pomalo topi u nebeskom vodopadu. Tišina se preobrazila u bijeli šum. Satima kao da ne postoji ništa osim kiše. Urušene fasade se prelamaju kroz bezbrojne leće kišnih kapi.</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>The storm announces itself with the growl of approaching thunder. It discharges an electrical fury, inevitably followed by deafening noise. As the sky cracks open, the town itself disappears into a waterfall. The silence subsumed into the white noise of storms. For a long time, there is nothing but rain. Crumbling facades blurred and refracted through myriad lenses of raindrops.</col>
+<col md="6">\\
+The storm announces itself with the growl of approaching thunder. It discharges an electrical fury, inevitably followed by deafening noise. As the sky cracks open, the town itself disappears into a waterfall. The silence subsumed into the white noise of storms. For a long time, there is nothing but rain. Crumbling facades blurred and refracted through myriad lenses of raindrops.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Čak ni kraški krajolik ne moze dovoljno brzo upiti svu tu vodu. Ono što je prije bio put sad je rijeka. Vrtace su sada lokve. Napuknuta zemlja preplavljuje, guta kišu i povraća blato.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Čak ni Istarski krš ne može dovoljno brzo upiti svu tu vodu. Ono što je prije bio put sad je rijeka. Vrtače su sada lokve. Napuknuta zemlja preplavljuje, guta kišu i povraća blato.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Even the karstic landscape of porous limestone could not soak the water up quickly enough. What was previously a path has become a river. Sinkholes are now puddles. Cracked earth overflowing, regurgitating rain and mud.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>A onda, kao da je netko stišao neke nebeske zvučnike, buka proloma oblaka postaje šapat magle. Zalazak sunca se probija kroz sive oblake, boji zrak čudnim sumporno-žućkastim bojama i slika dvostruku dugu preko čitavog neba.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>A onda, kao da je netko stišao neke nebeske zvučnike, buka proloma oblaka postaje šapat magle. Zalazak sunca se probija kroz mokro sivilo; boji zrak čudnim sumporno-žućkastim bojama i slika dvostruku dugu preko čitavog neba.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>And then, as if the volume was turned down on sky-wide loudspeakers, noise subsides into whispering trickles of mist. Sunset breaks through the clouds, colouring the air with strange sulphurous yellows and painting a double rainbow across the sky.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ekstremne vremenske pojave. To su fenomeni koji će nam postati sve poznatiji kad klimatski kaos uzme sve vise maha. Kako će se ova regija promijeniti ako se nastave nepredvidivi toplinski valovi i rekordne kiše?  Napred-natrag, gore-dolje, poput mnogobrojnih vojski koje su u prošlosti marsirale kroz Istru.
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ekstremne vremenske pojave. To su fenomeni koji će nam postati sve poznatiji kad klimatski kaos uzme sve više maha. Kako će se ova regija promijeniti ako se nastave nepredvidivi toplinski valovi i rekordne kiše? Napred-natrag, gore-dolje, poput mnogobrojnih vojski koje su u prošlosti marširale kroz Istru. Hoćemo li živjeti u pustinji, ili u vlažnijoj vrućini kao u džungli? Hoće li poplave i plodno tlo postupno kliziti u more ili će se povući u špilje ispod osušenih brežuljaka? Koliko će naših životinjskih i biljnih susjeda biti svjedoci tim promjenama? A gdje će biti ljudi?</col>
-Hoćemo li zivjeti u pustinji, ili u vlažnijoj vrućini kao u džungli? Hoće li poplave i plodno tlo postupno kliziti u more ili će se povući u spilje ispod osusenih brežuljaka? Koliko će naših životinjskih i biljnih susjeda biti svjedoci tim promjenama? A gdje će biti ljudi?</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Extreme weather. A phenomenon that will become ever more familiar during the climate chaos ahead. How will this specific region change as unpredictable heatwaves and record-breaking rainfalls continue? Back and forth, back and forth, like the armies that marched across Istria in the past. Will we find ourselves living in a desert, or in a more humid, jungle-like heat? Will the floods and fertile soil slide gradually into the sea, or retreat into caves underneath parched hills? How many of our animal and vegetal neighbours will still be around as witnesses? Where will the humans be?</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ne trebaju nam Excel tablice niti kristalne kugle da bi otkrili moguće budućnosti Istre. Mnostvo buducnosti je već prisutno, u nekom latentnom obliku. Mozemo ih naci ne samo u okruženju, već i u našim vlastitim postupcima. Bez obzira koliko su mali. Bez obzira koliko su naizgled nebitni. Od misli do riječi, od riječi do djelovanja, od djelovanja do navika i od navika do karaktera. Od jedne osobe do zajednice do kulture. Proces stvaranja budućnosti iziskuje mnogo vremena. Trenutak po geoloskom vremenu, generacije po ljudskom.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ne trebaju nam Excel tablice niti kristalne kugle da bi otkrili moguće budućnosti Istre. Mnoštvo budućnosti je već prisutno, u nekom latentnom obliku. Možemo ih naći ne samo u okruženju, već i u našim vlastitim postupcima. Bez obzira koliko su mali. Bez obzira koliko su naizgled nebitni. Od misli do riječi, od riječi do djelovanja, od djelovanja do navika i od navika do karaktera. Od jedne osobe do zajednice do kulture. Proces stvaranja budućnosti iziskuje mnogo vremena. Trenutak po geološkom vremenu, generacije po ljudskom.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>We don't need spreadsheets or a crystal ball to imagine possible futures of Istria. They are already present, latent. Not only in the surroundings, but in our own actions. No matter how small. No matter how immaterial. From thoughts to words, words to actions, actions to habits and from habits to character. From a person to a community to a culture. The process of future-making takes time. An instant in geological time, perhaps generations in human time.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ipak, ne mozemo si priustiti luksuz čekanja da bi nove generacije napravile potrebne promjene.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ipak, ne možemo si priuštiti luksuz čekanja da bi nove generacije napravile potrebne promjene.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Yet we do not have the luxury of waiting for the next generation to make necessary changes.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Cesto čujemo izraze kao "nemam sada vremena za to" ili "Nije sada pravo vrijeme, pričekajmo pa cemo vidjeti". No, SADA je jedino vrijeme koje u biti imamo.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Često čujemo izraze kao "nemam sada vremena za to" ili "Nije sada pravo vrijeme, pričekajmo pa ćemo vidjeti". No, "sada" je jedino vrijeme koje u biti imamo.</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>We may hear the phrase "I don't have time now" or "It's not the right time, let's wait and see". Yet NOW is the only time we have.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>We may hear the phrase "I don't have time now" or "It's not the right time, let's wait and see". Yet "now" is the only time we have.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Utjecati na tok budućnosti može zvučati kao da je izvan našeg dosega, ali budućnost se stvara kroz milijarde istovremenih, pojedinačnih djela.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Utjecati na tok budućnosti može se činiti izvan našeg dosega, ali budućnost se stvara kroz milijarde istovremenih, pojedinačnih djela.</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Shaping the future might sound like it's beyond your reach, but it  is always created by billions of simultaneous individual actions.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Shaping the future might sound like it's beyond your reach, but it is always created by billions of simultaneous individual actions.</col>
 </row>
 <row>
@@ Line 55: / Line 61: @@
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Međutim, koliko često si uzmemo vremena da primijetimo osobe koje su dio te zajednice, u ljudskom ili nekom drugom obliku? Koliko često se zaustavljamo i obraćamo pažnju na raznorazna bića pored kojih prolazimo svaki dan? Na tihog susjeda, zgazenu travu, klimav stol, ili prevruc kompjuter koji je uz nas iz dana u dan?</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Međutim, koliko često primjećujemo osobe koje su dio te zajednice, u ljudskom ili nekom drugom obliku? Koliko često se zaustavljamo i obraćamo pažnju na raznorazna bića pored kojih prolazimo svaki dan? Na tihog susjeda, zgaženu travu, klimav stol, ili prevruć kompjuter koji je uz nas iz dana u dan?</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>How often, though, do we take time to notice these other people, human or otherwise? How often do we stop and pay attention to the entities we pass by every day? A quiet neighbour, a trampled blade of grass, a trusted table, or a hard-working computer?</col>
@@ Line 65: / Line 71: @@
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Zaustaviti se, usporiti, pauzirati može zvučati kao luksuz, kao nesto rezervirano za godisnji odmor. Osobito u Istri gdje se turisti odmaraju dok lokalci crnce. No mi ne govorimo o ljencarenju koje zahtijeva skupe razonode. Ono o čemu govorimo je puno pristupačnije, neposredno, možda čak i egzistencijalno. To nije luksuz, to je nužnost.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Zaustaviti se, usporiti, pauzirati može zvučati kao luksuz, kao nešto rezervirano za godišnji odmor. Osobito u Istri gdje se turisti odmaraju dok lokalci crnče. No mi ne govorimo o ljenčarenju koje zahtijeva skupe razonode. Ono o čemu govorimo je puno pristupačnije, neposredno, možda čak i egzistencijalno. To nije luksuz, to je nužnost.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>To pause might sound like a luxury, especially in a place where tourists are looking to take a break from their hectic lives. But, this is not the kind of pause that requires expensive distractions. What we're talking about is more accesible, immediate, perhaps even existential. It is not a luxury, it's a necessity.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ako smo uvijek zauzeti, ako se neprestano naprezemo — dok ne dodje do burn-outa, bolesti ili neceg goreg — ne možemo biti uz one koji nas najviše trebaju. Život ide dalje, ali koliko od tog zivota mi zapravo doživljavamo? Koliko dragocjenog vremena trošimo izgubljeni u brizi oko neizvjesne budućnosti ili mučeći se sa stvarima koje su vec davno prošle?</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Ako smo uvijek zauzeti, ako se neprestano naprežemo — dok ne dođe do burn-outa, bolesti ili nečeg goreg — ne možemo biti uz one koji nas najviše trebaju. Život ide dalje, ali koliko od tog života mi zapravo doživljavamo? Koliko dragocjenog vremena trošimo izgubljeni u brizi oko neizvjesne budućnosti ili mučeći se sa stvarima koje su već davno prošle?</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>If we are always busy, constantly pushing ourselves to the point of burn out, sickness or worse, we can't be there for those who may need us most. Life keeps rolling by, yet how much of it do we actually experience? How much of our precious time do we spend lost in worries about uncertain futures or agonising over things long past?</col>
@@ Line 77: / Line 83: @@
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Kada naučimo povremeno pauzirati, možemo početi primjećivati stvari na drugačiji nacin.</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>When we learn to pause occasionally,  we can begin to notice things differently.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>When we learn to pause occasionally, we can begin to notice things differently.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Možemo čuti kako se odvijaju mnogi isprepleteni životi. Možemo osjetiti koliko je bogata tekstura jednostavne prisutnosti. Kad počnemo primjećivati stvari koje bi inače cesto previdjeli,  možemo čuti glasove koji su inače necujni. Poput neke guste, gotovo viskozne tišine.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Možemo čuti kako se odvijaju mnogi isprepleteni životi. Možemo osjetiti koliko je bogata tekstura jednostavne prisutnosti. Kad počnemo primjećivati stvari koje često previđamo, možemo čuti glasove koji su inače nečujni. Poput neke guste, gotovo viskozne tišine.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>We can hear the noise of life unfolding. A thick, almost viscous silence. The rich texture of being present in the world. As we begin to notice things that we might have otherwise overlooked, we can start to hear voices that are otherwise unheard. We believe that this kind of noticing can encourage more considered, meaningful action.</col>
@@ Line 90: / Line 96: @@
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Pažnja, skrb, utjeha. Biti sa, biti uz. Pomoći u nosenju sa situacijom, bez obzira kakva bila. "Biti s/ili biti sa" nekim ili necim zahtijeva smirenu otvorenost, da bi nas radost ili tuga drugog bica uistinu dotakla. "Biti sa" iziskuje suocavanje sa svojom nesposobnošću da rijesimo tudju situaciju, suocavanje sa krhkoscu i prolaznosti zivota. Prvo mari, onda radi.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Pažnja, skrb, utjeha. Biti s/sa, biti uz. Pomoći u nošenju sa situacijom, bez obzira kakva bila. "Biti s, ili biti sa" nekim ili nečim zahtijeva smirenu otvorenost, da bi nas radost ili tuga drugog bića uistinu dotakla. "Biti s" iziskuje suočavanje sa svojom nesposobnošću da riješimo tuđu situaciju, suočavanje sa krhkošću i prolaznosti života. Prvo mari, onda radi.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>To care, to cure, to comfort. To be with. To help cope, regardless of the situation. “Being with” involves allowing yourself to be touched by the joys and sorrows of another. Thrown off-course by the sheer rawness of the moment, by your own inability to make things better, by our fragility, impermanence and mortality. Care first, do later.</col>
@@ Line 100: / Line 106: @@
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Je li vam uopce stalo? Kako se vi brinete o druguma? Gdje učite kako se brinuti?</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Je li vam uopće stalo? Kako se vi brinete o druguma? Gdje učite kako se brinuti?</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Do you care? How do you care? Where do you learn how to care? How can you care for something able to consume you completely?</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Do you care? How do you care? Where do you learn how to care?</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Prostor paznje, brige i skrbi je paralelan s prostorom “problema” i “solucija”. Nalazi se ispod debelog sloja  litanija, okrivljavanja i osudjivanja. Ispod društvenih sustava i ekosustava. Ispod uvjerenja i svjetonazora. Duboko, duboko ispod uobičajenih preokupacija, u prostoru gdje su riječi i svjetovi isprepleteni. Gdje mitovi i metafore rastu iz izravnog iskustva sa zamršenim odnosima. Gdje ucimo kroz dodir, kroz slomljenu kost,  kroz priče za laku noć.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Prostor pažnje, brige i skrbi je paralelan s prostorom “problema” i “solucija”. Nalazi se ispod debelog sloja litanija, okrivljavanja i osuđivanja. Ispod društvenih sustava i ekosustava. Ispod uvjerenja i svjetonazora. Duboko, duboko ispod uobičajenih preokupacija, u prostoru gdje su riječi i svjetovi isprepleteni. Gdje mitovi i metafore rastu iz izravnog iskustva sa zamršenim odnosima. Gdje učimo kroz dodir, kroz slomljene kosti, kroz priče za laku noć.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>The space of care exists in parallel to the space of “problems” and “solutions”. Underneath the litany of blame and judgement. Beneath social systems and ecosystems. Beneath worldviews and opinions. Deep, deep down in a place where words and worlds are intertwined. Where myths and metaphors grow from the direct experience of entangled relationships. Transferred through a touch, a broken bone, a bedtime story.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Kako se brinuti za voljenu osobu kao i za eroziju tla ili za raspadajucu infrastrukturu? Kako mariti za nešto što nas može potpuno požderati? Možda su nam za tako nesto potrebne alternative kulturne vizije. Nove zivotne priče i price koje ce nas inspirirati na drugaciji zivot.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Kako se brinuti za voljenu osobu kao i za eroziju tla ili za raspadajuću infrastrukturu? Kako mariti za nešto što nas može potpuno požderati? Možda su nam za tako nešto potrebne alternative kulturne vizije. Nove životne priče i priče koje će nas inspirirati na drugačiji život.</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Maybe in order to care across spatial and temporal scales — to care for a loved one as much as for an eroding hill or decaying infrastructure — we need alternatives to the current cultural imaginaries. We need new stories to live by.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>How to care for a loved one as much as for an eroding hill or decaying infrastructure? How can you care for something able to consume you completely? Maybe in order to care across spatial and temporal scales, we need alternatives to the current cultural imaginaries. We need new stories to live by.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Sume su nam poznate kao mjesta gdje mozemo cjepati drva i brati sparuge, ili ih znamo kao sjenovita utočišta tijekom dugih šetnji. Ipak, jedna šuma je više od zbroja njenih stabala i pješačkih staza. Više od zbirke biljaka, životinja i gljiva. Suma je zajednica živih bića, sposobnih za međusobno komuniciranje i suradnju. Brojni signali prolaze svake sekunde kroz ogromne mreže korijenja i micelija. Kad bi mogli vidjeti sva ta bića kroz šumske oči, vjerojatno bi izgledala manje kao prirodni resurs, hrana ili gorivo, a više kao nezamjenjivi organi ili udovi jednog šumskog organizma.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Šume su nam poznate kao mjesta gdje možemo cjepati drva i brati šparuge, ili ih znamo kao sjenovita utočišta tijekom dugih šetnji. Ipak, jedna šuma je više od zbroja njenih stabala i pješačkih staza. Više od zbirke biljaka, životinja i gljiva. Šuma je zajednica živih bića, sposobnih za međusobno komuniciranje i suradnju. Brojni signali prolaze svake sekunde kroz ogromne mreže korijenja i micelija. Kad bi mogli vidjeti sva ta bića kroz šumske oči, vjerojatno bi izgledala manje kao prirodni resurs, hrana ili gorivo, a više kao nezamjenjivi organi ili udovi jednog šumskog organizma.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>We might know forests as places for timber or truffles, or as a shady refuge during long hikes. Yet a forest is more than trees and hiking paths. More than a collection of plants, animals and mushrooms. These trees, insects and fungi are living, co-operating beings, capable of interspecies communication. Numerous signals passing every second through the vast networks of roots and mycelia. If we could see these beings through the eyes of a forest, they might look less like a natural resource, food or fuel and more like the organs or limbs of a single sylvan organism.</col>
@@ Line 130: / Line 136: @@
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>U knjizi „Sablasni krajolici Antropocena” čitamo da "Živjeti u vrijeme planetarne katastrofe počinje istodobno skromnom i teškom praksom: uočiti svjetove oko nas. Možda kontraintuitivno, usporiti se da bi slušali svijet mogla bi biti naša jedina nada u trenutku globalne ekoloske krize. Hitno je da počnemo obraćati pažnju na više naših neljudskih kompanjona prije nego što ih potpuno istrijebimo. "</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>U knjizi „Sablasni krajolici Antropocena” čitamo da "Živjeti u vrijeme planetarne katastrofe počinje istodobno skromnom i teškom praksom: uočiti svjetove oko nas. Možda kontraintuitivno, usporiti se da bi slušali svijet mogla bi biti naša jedina nada u trenutku globalne ekoloske krize. Hitno je da počnemo obraćati pažnju na više naših neljudskih kompanjona prije nego što ih potpuno istrijebimo."</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>In the book Haunted Landscapes of the Anthropocene, we read that "Living in a time of planetary catastrophe thus begins with a practice at once humble and difficult: noticing the worlds around us. Perhaps counterintuitively, slowing down to listen to the world—empirically and imaginatively at the same time—seems our only hope in a moment of crisis and urgency. It is urgent that we start paying attention to more of our companions before we kill them off entirely."</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Naše vrijeme u Savicenti smo posvetili upravo takvom obracanju paznje često previđenim bićima. Kroz zvucne i vizualne teksture pokušali smo im dati glas u ovom vrlo ljudskom okruzenju. Slušali smo tihe dijaloge bića koja žive unutar, ispod i između buke ljudskih aktivnosti. Šuštanje lišća u zarasloj makiji i nježno podrhtavanje krila leptira. Pucketanje kamenih ograda i napuklog asfalta. Prkosni rast korova i lijeno gmizanje zmija. Biseri rose na paučinama. Glasanje cvrčaka u podnevnoj vrućini. Zov usamljenog cuka usred noći.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Naše vrijeme u Savičenti smo posvetili upravo takvom obraćanju pažnje često previđenim bićima. Kroz zvučne i vizualne teksture pokušali smo im dati glas, u ovom vrlo ljudskom okruzenju. Slušali smo tihe dijaloge bića koja žive unutar, ispod i između buke ljudskih aktivnosti. Šuštanje lišća u zarasloj makiji i nježno podrhtavanje krila leptira. Pucketanje kamenih ograda i napuklog asfalta. Prkosni rast korova i lijeno gmizanje zmija. Biseri rose na paučinama. Glasanje cvrčaka u podnevnoj vrućini. Zov usamljenog ćuka usred noći.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Our time in Savicenta has been no more and no less than noticing the world around us and attempting to give a voice to the quiet, liminal and often overlooked beings. The many entities and phenomena that exist just below the threshold of our attention. We listened to the silent dialogues of beings living within, underneath and in-between the noise of human activities. The rustling of leaves in overgrown thickets and the gentle fluttering of butterfly wings. The crackling of stone fences and cracked asphalt. The defiant growth of thistles and the lazy slithering of snakes. Pearls of dew on spiderwebs. Crickets chirping in the midday heat. Small owls calling to each other in the middle of the night.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Spospobnost opazanja dio je ljudskog instinkta za preživljavanje. Recimo lako je primjetiti nesto što nam neposredno privlači pozornost. Zvuk automobila, prodoran vrisak, neočekivan dodir ili bolan ujed. Svatko od nas primjećuje stvari drugačije – nešto sto rezonira sa vama, moze drugima proći potpuno nezapaženo. Kako obracamo paznju je u svakom trenutku drugacije. Paznja se mijenja s našim raspoloženjem, tjelesnim stanjima ili životnim iskustvom. Nekad povezujemo stvari koje primjećujemo ovdje s nečim sa drugog kraja svijeta. Primjecujemo i kako se stvari razvijaju vremenom, — tijekom dana, godina ili života. Neke stvari primijetimo samo kad ih vise nema.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Spospobnost opažanja dio je ljudskog instinkta za preživljavanje. Lako je primjetiti nešto što nam neposredno privlači pozornost. Zvuk automobila, prodoran vrisak, neočekivan dodir ili bolan ujed. Svatko od nas primjećuje stvari drugačije – nešto što rezonira sa vama, može drugima proći potpuno nezapaženo. Kako obraćamo pažnju je u svakom trenutku drugacije. Pažnja se mijenja s našim raspoloženjem, tjelesnim stanjima ili životnim iskustvom. Nekad povezujemo stvari koje primjećujemo ovdje s nečim sa drugog kraja svijeta. Primjećujemo i kako se stvari razvijaju vremenom — tijekom dana, godina ili života. Neke stvari primijetimo samo kad ih više nema...</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Noticing is an innate part of our survival instincts. There is the immediate noticing of something drawing attention. A moving car, loud noise, an unexpected touch or an insect bite. Each of us notices things differently — something might resonate with one person, yet pass unnoticed by someone else. Noticing is never the same. It changes with our moods, physical states or lived experience. We might connect things we notice in one place with something from another part of the world. We often notice things as they evolve over time, days, years or lifetimes. Some things we only notice once they've gone.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Noticing is an innate part of our survival instincts. There is the immediate noticing of something drawing attention. A moving car, loud noise, an unexpected touch or an insect bite. Each of us notices things differently — something might resonate with one person, yet pass unnoticed by someone else. Noticing is never the same. It changes with our moods, physical states or lived experience. We might connect things we notice in one place with something from another part of the world. We often notice things as they evolve over time, days, years or lifetimes. Some things we only notice once they've gone...</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Iako postoje mnogi oblici uočavanja, svi imaju nešto zajedničko: oni zahtijevaju da budemo receptivni. Uskladjeni medjusobnim rezonancijama. Ganuti različitim uvjetima. Uočavanje nas uči da posmatramo situaciju kakva jest, prije bilo kakve intervencije. Kao zahvalan i brižan gost a ne agresivan kolonizator.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Iako postoje mnogi oblici uočavanja, svi imaju nešto zajedničko: oni zahtijevaju da budemo receptivni. Usklađeni međusobnim rezonancijama. Ganuti različitim uvjetima. Uočavanje nas uči da posmatramo situaciju kakva jest, prije bilo kakve intervencije.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>While there are many forms of noticing, they all have something in common: they require us to be receptive. To attune to another being on their own terms. To be touched by different conditions. Noticing teaches us to observe before interacting. To be with a situation as it is, before finding appropriate ways to intervene, or not.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Iznad svega, umijeće primijećivanja može nas naučiti kako da svako toliko obuzdamo naše neprestano umovanje i taktiziranje. Kako da pronadjemo tišinu tamo gdje je najpotrebnija — usred stresnog dana, u dubini tuge ili metežu sukoba.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Iznad svega, umijeće primijećivanja može nas naučiti kako da svako toliko obuzdamo naše neprestano umovanje i taktiziranje. Kako da pronađemo tišinu tamo gdje je najpotrebnija — usred stresnog dana, u dubini tuge ili metežu sukoba.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Above all, the art of noticing can teach us to subdue our incessant thinking. To create stillness where it is most needed, in the middle of a stressful day, in the depths of grief or in the turmoil of conflict.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Neka ovo danasnje okupljanje bude naša mala kolektivna gesta otpora protiv komodifikacije vremena i pažnje. Nas poziv da izmedju vremena raskomadanog satovima i obavezama, pronađemo i neko drugo, neprekidno vrijeme. Vrijeme u kojem imamo vremena za ponovno povezivanje s onima koji nas okružuju. Bilo da li su ljudska bića ili ne. Vidljiva ili nevidljiva, cujna ili necujna.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Neka ovo današnje okupljanje bude naša mala kolektivna gesta otpora protiv komodifikacije vremena i pažnje. Naš poziv da između vremena raskomadanog satovima i obavezama, pronađemo i neko drugo, neprekidno vrijeme. Vrijeme u kojem imamo vremena za ponovno povezivanje s onima koji nas okružuju. Bilo da li su ljudska bića ili ne. Vidljiva ili nevidljiva, čujna ili nečujna.</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>So let this gathering today be our small collective gesture of resistance against the commodifying of our time and attention. Amidst the clock-time of business hours, of flight times and instant messages, let us find time to re-connect with those surrounding us. People, whether human or otherwise. Animate matter, whether visible or invisible to human eyes, audible or unheard with human ears.</col>
@@ Line 165: / Line 171: @@
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Prisjetite se da se ovaj trenutak više nikada neće ponoviti. Niti ovaj ... ili ovaj ...</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Prisjetite se da se ovaj trenutak više nikada neće ponoviti. Niti ovaj, ili ovaj...</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Notice that this moment will never happen again. Nor this one... or this one...</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Notice that this moment will never happen again. Nor this one, or this one...</col>
 </row>
 <row>
@@ Line 175: / Line 181: @@
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Kamen ispod vaših nogu ce postepeno erodirati u prah.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Kamen ispod vaših nogu će postepeno erodirati u prah.</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>The stone under your feet will erode into dust.</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>The stone under your feet will eventually erode into dust.</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Povjetarac koji vas veceras hladi neminovno nestaje ...</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Povjetarac koji vas večeras hladi neminovno nestaje ...</col>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>The breeze that cools your skin is continuously appearing and disappearing...</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>The breeze that cools your skin is continuously disappearing...</col>
 </row>
 <row>
-<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Imamo samo nekoliko kratkih desetljeća na zemlji, ili samo ovaj trenutak, da budemo zahvalni i da uzivamo u životu. Kako nas uči krški krajolik Istre, a pjesnik Rumi nas podsjeća: "Budi kao tlo. Smrvi se, da bi se divlje cvijeće pojavilo ondje gdje si ti".</col>
+<col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>Imamo samo nekoliko kratkih desetljeća na zemlji, ili čak samo ovaj trenutak, da bi zahvalno uživali u životu. Kako nas uči kraški krajolik Istre, a pjesnik Rumi nas podsjeća: "Budi kao tlo. Smrvi se, da bi se divlje cvijeće pojavilo ondje gdje si ti."</col>
 <col md="6"><html><br>&nbsp;<br></html>All we have are a few short decades on this Earth, or just this moment, to appreciate being alive. So, as the karstic landscape of Istria teaches us and the words of Rumi remind us, "Be Ground, Be crumbled, so wildflowers will come up where you are."</col>