User Tools

Site Tools


vrijeme_za_evoliciju

VRIJEME ZA EVOLUCIJU

by Draško IVEZIĆ, Feral Trbune, 2. studenoga, 2006.

MAJA KUZMANOVIĆ, UMJETNICA I ZNANSTVENICA, KOJU JE SVJETSKI EKONOMSKI FORUM UVRSTIO U MLADE GLOBALNE LIDERE, GOVORI O OGLAŠAVANJU, PROMJENAMA NAVIKA INDUSTRIJSKOG DRUŠTVA…

Na našoj generaciji je odgovornost promjene neodržive navike industrijskog društva. Sve ljudske djelatnosti moraju se prilagoditi današnjim izazovima – kako usporiti globalnu promjenu klime? Kako održati civilno društvo kad mnoge zemlje, uključujući SAD i Kinu, miniraju osnovna ljudska prava? Kako spriječiti često globalno istrebljenje i radikalno smanjenje bio-diverziteta o kojem ovisimo? Kako smiriti fundamentalističke ideje i propagirati religioznu toleranciju?

Maja Kuzmanović mlada je umjetnica i istraživačica rodom iz Pule, a već 15 godina živi u zapadnoj Europi gdje umjetnički djeluje kroz studio-udrugu FoAM. Od 1997. kad završava magisterij iz “narativne alkemije” na Fakultetu umjetnosti, medija i tehnologije u Amsterdamu - područje interaktivnog filma i pripovijedanja - prisutna je s projektima koji uključuju umjetničko i znanstveno promišljanje. Njezin rad obuhvaća film, internet, virtualne stvarnosti. Sudjeluje u raspravama o integraciji i sinkronizaciji multimedijalnog sadržaja u novi jezik, te istražuje nove načine pripovijedanja, posebno u tzv. miješanoj stvarnosti koja sadržava elemente virtualne stvarnosti i stvarnog života. U svom umjetničkom djelovanju intenzivno koristi znanstvene metode, a 1999. godine Massachusetts Institute of Technology uvrstio ju je na listu 100 mladih inovatora.

- Na Festivalu oglašavanja u Opatiji predavali ste o prilici i izazovu komunikacije o promjeni klime, pri čemu se glavno pitanje tiče održivosti ljudske rase. Kako gledate na održivost i što ona predstavlja za vas i udrugu FoAM

- To je glavno pitanje 21. stoljeća. Na našoj generaciji je odgovornost promjene neodržive navike industrijskog društva. Sve ljudske djelatnosti moraju se prilagoditi današnjim izazovima – kako usporiti globalnu promjenu klime? Kako održati civilno društvo kad mnoge zemlje, uključujući SAD i Kinu, miniraju osnovna ljudska prava? Kako spriječiti često globalno istrebljenje i radikalno smanjenje bio-diverziteta o kojem ovisimo? Kako smiriti fundamentalističke ideje i propagirati religioznu toleranciju? I tako dalje…

Organizacija FoAM i ja zalažemo se za propagiranje ekološke i društvene održivosti kroz naše djelatnosti – umjetnost, edukaciju, znanstveno i tehnološko istraživanje, hranu, vrtlarstvo… Ono što me ispunjava nadom je da će ubrzana promjena klime, koja je simptom neodrživosti sadašnjeg društva, uspjeti ujediniti neprijatelje, te da će nas zajednički cilj približiti i na drugim planovima. Tako mislim kad se osjećam optimistično. No, imam i pesimističnu stranu, koja mi govori da ćemo možda usporiti kratkotrajne vremenske katastrofe, ali ćemo ubrzati nehumani kapitalizam i fundamentalizam, polarizaciju razvijenih i nerazvijenih itd. Pa se možda dovedemo i do istrebljenja ljudske rase. Zemlja bi bez nas vjerojatno relativno brzo “ozdravila”, ili se barem promijenila da bi postala domom novim životinjskim i biljnim vrstama. Bad luck za nas…

Laboratorij znanja

- Što je točno FoAM i koje su osnovne metode rada?

- FoAM (http://fo.am) je kulturna udruga i laboratorij za ponovno ujedinjenje ljudskog znanja kroz povezivanje umjetnosti, znanosti i tehnologije. Od 2000. godine radimo u Bruxellesu i Amsterdamu na projektima u kojima pokušavamo “miješati” stvarnosti tih - po našem mišljenju - previše odvojenih disciplina. U našim radovima postavljamo kritična pitanja o ciljevima i upotrebi znanstvenih izuma i novih tehnologija. Umjesto da smo van događanja i da pesimistično kritiziramo gubitak privatne sfere, biološke raznolikosti ili software patenata, aktivno se zalažemo za alternativan pristup tehnološkom napretku - za heterogenizaciju i demokratizaciju medija, slobodnu distribuciju softwarea, za ekološki pristup u tehnološkom, tekstilnom i arhitektonskom dizajnu itd. Organiziramo radionice, konferencije, sastanke, istraživanja i umjetničke projekte. Stvaramo eksperimentalne situacije u kojima novi materijali, mediji i tehnologije mogu doprinijeti kreativnosti, društvenoj interakciji, igri ili čak i psihološkoj terapiji.

- Opišite nam jedan tipičan FoAM-ov projekt?

- Projekt groWorld, recimo, o kojem sam govorila na FESTO-u, dugogodišnja je FoAMova? inicijativa koja se razvija u tri paralelna smjera: Sym, Bio i Sys. U Sym-u radimo na primjeni ekološkog razmišljanja i “bio-mimetike” u kulturi, dizajnu umjetnosti i zabavi. Na primjer, inspirirana procesom fotosinteze, jedna od naših suradnica, Rachel Wingfield radi na dizajnu multifunkcionalnog objekta - hibrida između zavjese i lampe, koja se preko dana puni sunčevom energijom, da bi je, kad se smrači, pretvorila u svjetlost.

“Bio” smjer bori se protiv alarmantnog smanjenja bioraznolikosti, kroz uzgoj urbanih vrtova na deaktiviranim gradskim područjima - otpadima, zagađenim zemljištima ili zaboravljenim prolazima, koristeći tehniku “prirodnog ratarstva” Masanobu Fukuoke. “Sys” se bavi istraživanjem “zelenih” tehnologija, alternativne energije i “otvorenih” komunikacijskih sistema.

- Kako doživljavate to što vas je Svjetski ekonomski forum ove godine uvrstio u “Mlade globalne lidere”?

- Moja prva reakcija bila je da sam umrla od smijeha… Nije mi bilo jasno zašto bi WEF mene uključio u tu listu. U svojoj povijesti često sam bila s druge strane ograde – na sastancima WTO-a, G8 i sličnih; nekoliko puta bila sam među demonstrantima. To već godinama ne radim jer mislim da ima boljih načina za promoviranje alternativne budućnosti. Odlučila sam prihvatiti priznanje da bih mogla raditi unutar organizacija koje promoviraju globalizaciju, izbliza shvatiti o čemu se radi, što ih motivira, što su im dobre strane, te što je u mojoj moći da promijenim. Kao zajednica YGL (Young Global Leaders), imamo zadatak da promijenimo svijet na bolje do 2020. godine – radeći u grupama za poboljšanje ekološke situacije, istrebljenje siromaštva, inovacije na području politike, ekonomije, sigurnosti, edukacije, zdravstva, multikulturalizma itd. Priznanje dolazi s puno dodatne domaće zadaće…

Znanost i umjetnost

- Koji su vaši osnovni razlozi za umjetnost, djelovanje, rad?

- S ocem fizičarom i majkom psihologinjom već sam vrlo rano bila upoznata i fascinirana znanošću, posebice me privlačila botanika, organska kemija, teoretska fizika i topologija. Istovremeno sam eksperimentirala s mnogim umjetničkim disciplinama - od kazališta i plesa, do muzike i vizualne umjetnosti. Zanimala me komunikacija s ljudima kroz mnoštvo jezika i medija. Odrastajući u toj mješavini umjetnosti, humanističkih i prirodnih znanosti, nije čudo da je cilj i razlog mog djelovanja uklapanje tih disciplina u holističku cjelinu. Do takvog cilja bih teško došla sama, pa sam osnovala FoAM. Priželjkivala sam strukturu koja bi mogla funkcionirati između umjetničkog i znanstvenog svijeta - mjesto gdje umjetnici ne postoje samo da bi uljepšali slajdove svojih znanstvenih kolega, gdje znanstvenici mogu istraživati predmete bez direktne primjene na tržištu - što se nažalost sve više dešava u institutima i na fakultetima - i gdje su tehnolozi prihvaćeni kao kreativci, a ne “samo” tehničari koji implementiraju ideje “umjetnika-genija”.

- Što je za vas važnije, umjetnost ili politika?

- Jedna je teoretičarka naš rad nazvala “inhabited politics” – eksperimenti u kojima se umjetnost i politika nadopunjuju. Što se nas tiče, modernizam je umjetnost previše marginalizirao i postavio na apstraktno postolje, van društva. Postmodernizam se tome cinično smijao, ali još uvijek nije prljao ruke društvenim problemima. Mislim da je vrijeme da postanemo malo skromniji i vidimo sebe kao dio i proizvod današnjeg društva. Politika tada neminovno postane dio umjetnosti, a umjetnost dio politike.

- S obzirom da ste bili gošća na FESTO-u, festivalu oglašavanja, kako gledate na oglašavanje?

- Oglašavanje mi nije jača strana. S moje, laičke točke gledišta, sadašnja uloga oglašavanja dosta je podvojena. S jedne strane, previše oglašavanja danas podmazuje potrošačku mašineriju koja se hrani ljudskim željama, nadama i strahovima. Mislim da bi oglašavanje trebalo težiti iskrenoj i izvornoj komunikaciji, jer mnogi ljudi postaju sve više “digitalno pismeni”, sposobni pronaći informacije koje se kriju iza praznih i drečavih slogana. S druge strane, stručnjaci oglašavanja znaju kako komunicirati i kako atraktivno prenijeti bitne poruke. Današnjim i sutrašnjim svjetovima potrebni su obučeni i iskusni komunikacijski eksperti koji mogu utjecati na općenit preobražaj ljudskih navika i životnog stila.

Oglašavanje može imati veliku odgovornost neformalnog obrazovanja ljudi o ekološki i društveno održivim alternativama, drugim riječima, može djelovati na vrlo bitnu i potrebnu, masovnu promjenu svijesti, iako nisam u potpunosti uvjerena da će se svijet oglašavanja s takvim ciljevima složiti. Ukoliko želimo da ljudska vrsta preživi više od idućih sto godina, i uživa nešto od današnjeg post-industrijskog komfora, trebat ćemo svi, uključujući i oglašavanje, pošteno zavrnuti rukave…

Kriminalne laži

- Koji su ciljevi izlaganja na FESTO-u?

- Slični onima radi kojih sam se uključila u WEF – htjela bih znati više o toj industriji koju ljudi u mom svijetu često optužuju za kriminalne laži i mrljanje očiju. Htjela sam čuti što se o oglašavanju priča u našim krajevima i vidjeti mogu li pronaći suradnike. Na FESTO-u sam bila vrlo ugodno iznenađena predavanjem Mikea Longhursta iz McCann? Ericksona o održivosti i prilikama za brandove, u kojem je taj poznati veteran oglašavanja u biti potvrdio mnoge moje laičke misli – što se tiče izvorne komunikacije, konfuzije konzumenata, neodrživosti sadašnjih korporacijskih struktura itd. Čuti nekoga iz industrije oglašavanja koji se obraća svojim ljudima istim jezikom kojim ja razgovaram s političkim aktivistima, daje mi puno nade za bar neki dio oglašavanja.

- Na kraju ste postavljali pitanja oglašivačima. Koja i zašto?

- Moja tri pitanja bila su: Jeste li svjesni neodrživosti potrošačkog načina života?; Kako ćete ljude uvjeriti da se moraju temeljno promijeniti da prežive promjene klime, masovno istrebljenje, fundamentalizam, prenaseljenost, zagađenost i druge simptome neodržive civilizacije?; Koje konkretne akcije poduzima vaša firma, grad, država i vaši korisnici da bi popravili situaciju i među ostalim smanjili ljudski efekt na promjenu klime? Odgovornost je na svakom pojedincu, na svakoj organizaciji, naciji, kontinentu, na cijeloj planeti. Moramo shvatiti da je sve sa svim povezano, da će svaka naša akcija, bilo pozitivna ili negativna, utjecati na budućnost svijeta. Vrijeme kad smo se mogli skrivati iza odgovornosti države ili ekonomije ubrzano dolazi kraju. Ovo nije doba za ljenčarenje… Nije niti za revoluciju, već za pozitivnu evoluciju.

- Kakva je vaša veza s Hrvatskom? Namjeravate li se vratiti, proširiti djelovanje na suradnju s hrvatskim projektima i općenito, kako doživljavaš svoj hrvatski identitet?

- Otišla sam studirati u inozemstvo 1991. pa su mi mnoge promjene dosta strane. Negdje sam pročitala citat: “Europa bi mogla biti moja domovina, Europa ne postoji”. Tako se često i ja osjećam. Identitet s kojim sam odrasla u Hrvatskoj više nije poželjan, a identitet koji je postao “hrvatski” meni je nepoznat. Kad me netko pita otkuda sam, ja obično kažem “iz Istre”.

Nekoliko puta pokušala sam ponuditi svoju pomoć i projekte, no obično sam dobila odgovor tipa “šta misliš, ako si se školovala vani, da se možeš vratiti da ljudima soliš pamet” i slične komentare. Sredinom devedesetih jedan me novinar čak i proglasio “izdajnicom hrvatske nacije” jer sam u jednom predavanju koristila nekoliko srpskih riječi. Nakon par takvih “opekotina” odlučila sam svoju energiju uputiti drugim dijelovima svijeta, u kojima će društvo priznati moj trud, a ne mi odrezati glavu jer nisam htjela pratiti glavnu struju. Znam dosta ljudi koji su se prilagodili situaciji u Hrvatskoj i zalažu se za pozitivne promjene. Ako ikome od njih treba pomoć, na mene mogu računati. Prije par godina sam komunicirala s ljudima iz MAME, s Ivanom Marušićem-Klifom, Andreom Kulundžić i Darkom Fritzom, ali su nam se putovi malo razišli, budući da se trenutno bavim manje striktno novim medijima. U ovom trenutku najčvršća veza sa “zavičajem” su mi obitelj i nekolicina prijatelja, te naravno predivna priroda. Vratim se otprilike jednom godišnje da bih provela nekoliko mirnih dana s roditeljima, bratom, bakom i ostalom rodbinom, te da bi se s njima prošetala uz more, brala gljive, trave i drenjine. A zalomi se i koja fešta s mnogim čašama biske i medice…

Copyright © 1993 - 2007 Feral Tribune. All rights reserved.

vrijeme_za_evoliciju.txt · Last modified: 2007/07/12 09:51 by nik